Balcancan

Zajedno smo jači, brži, glasniji, urnebesniji! Nabrijana makedonska komedija, blockbuster pače, pod jednu je kapu, prije Rajka Grlića, skupila miješanu ex-Yu ekipu!

Pedesete su godine, mjesto radnje je Makedonija, kao što se većina vas sjeća, tadašnja jedna od jugoslavenskih republika. U početnom filmskom flash-backu pratimo dva sitna kradljivca, švercera Serafima i Vitomira. Po zakonu malih i velikih dvojac se ubrzo našao pod okriljem velikoga šefa, Šefketa Ramadanija (Branko Đurić) za kojeg su obavljali svakakve kriminalne rabote.

Usred pljačke vlaka JNA, dvojac biva osujećen, Vitomir je pobjegao, a Serafima je uhvatila policija….. Puno godina kasnije u Italiji, još uvijek u hiper-stiliziranom flash-backu, Vitomir, sada Vito Genovese, na samrtničkoj postelji svome sinu, pravom talijanskom šminkeru Santinu, otkriva cijeli život skrivanu tajnu o sramotnom bijegu i moli ga da mu ispuni posljednju želju; ako ikada bude trebalo, neka pomogne sinu staroga prijatelja Serafima.

Ovdje film prelazi u potpunu 'šizu', vraćamo se ponovo u Makedoniju, u kojoj sada bijesni građanski rat. Upoznajemo Serafimovog sina, malo kazati kukavicu najveću, Trendafila Karanfilovog (Vlado Jovanovski), koji izbjegava vojnu obavezu te se zajedno sa suprugom Ružom (Zvezda Angelovska), njenom živopisnom majkom Zumbulom (Seka Sabljić) i gomilom potrebnih i nepotrebnih stvari, uključujući i stari tepih, bitan za ostatak priče, pakira u crvenoga Fičeka i pravac Bugarska.

'Šiza' se nastavlja, kilometri ceste, mrtva baka Zumbula, čije je tijelo ukradeno, zajedno s tepihom iz prošlog paragrafa, fatalni Šefket Ramadani…, sve je to razlog da se u cijelu gungulu uključi i Santino Genovese (Adolfo Margiotta), Vitomirov sin, i održi obećanje ocu – pomogne Trendafilu, sinu Serafimovom….

Nabrijani makedonski blockbuster, potpomognut financijski injekcijom braće Talijana, inspiriran je jednom starom pričom, legendom, o ukradenoj baki zamotanoj u tepih. Po riječima redatelja Darka Mitevskog, zanimljivo je da se ista legenda pojavljuje ne samo u Makedoniji nego i u Srbiji, Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj, čak je i Gabriel Garcia Marques pisao o istoj priči. Nakrcana forama i fazonama, priča je pomalo stripovskoga ugođaja, čemu pridonosi u jednakom omjeru pomno dizajnirana scenografija i kostimografija, ali i humor.

Brza izmjena bogato urešenih kadrova, miješanje svih ex-jugoslavenskih jezika, talijanskog, bučne glazbe by Kiril Džajkovski (potpisao i 'Prije kiše'), razne filmske reference, učinile su svoje, Balcancan je bio pravi kino hit u Makedoniji, a na Motovun Film Festivalu je dobio nagradu Od A do A koja se dodjeljuje najboljem ostvarenju 'od Austrije do Albanije'.