Gospođica

Ruža zatomljuje svoje srpsko porijeklo i tek kasnije u filmu počinje govoriti svojim materinjim jezikom. Nikad se nije vratila u Srbiju - je li razlog tome otuđenje ili sram? Hrvatica Mila, koja je dulje od 35 godina radila i živjela u Švicarskoj, također nije sigurna želi li se vratiti. Njezin suprug Ante gradi im kuću na Jadranu, ali njezini sinovi žele ostati u Švicarskoj, gdje su i odrasli. Što bi ona trebala učiniti? Ana je jedina koja je iskusila rat u Sarajevu i izgubila cijelu obitelj. No, ona je najoptimističniji lik u filmu. Zna li sakriti mračnu prošlost ili bježi od nje?

Ruža i Mila pripadaju generaciji koja je živjela u Titovoj Jugoslaviji. U njegovo su vrijeme po prvi i jedini put u povijesti ujedinjeni narodi Balkana iz šest različitih republika (Srbija, Hrvatska, Bosna i Hercegovina, Slovenija, Makedonija i Crna Gora) te dviju pokrajina (Vojvodina i Kosovo). Svi su imali pravo na obrazovanje i putovanje. Kao što Ruža u filmu kaže: "Zapravo se dobro živjelo!". Pa ipak, tijekom 1970-ih ljudi su iz ekonomskih razloga napuštali Jugoslaviju, nadajući se da će negdje drugdje živjeti bolje.